Brand Knebu - geneza

20 km od Jadranskog mora, u dinarskom kršu Duvanjskog polja na prostoru od 896 do 926 m/nv u sub mediteranskoj klimi protežu se nasadi vinograda crnog pinota, chradonnay-a, bijelog sauvignona, rizlinga, merlota i traminca obitelji Ivice Dilbera.

Dva velika krška polja, jedanaest planinskih masiva, osam vodotokova i dva jezera.

Duvanjsko polje je još uvijek iskonska, nezagađena, dramatična priroda i divljina okružena planinskim masivima i vrhovima Tušnicom, Midenom, Libom, Ljubušom, Gvozdom, Kamešnicom, Cincarem i Čvrsnicom. Prožeta škrapama, jamama, špiljama, vrtačama, podzemnim vodotocima, jedinstvene i bogate flore i faune s brojnim endemima.

Tradicije uzgoja vinove loze i podrumarenja vina u tim područjima nema, ali uslijed klimatskih promjena i rasta i razvoja ekonomskih potencijala pojedinaca, te rastućeg entuzijazma zbog zadovoljavajućih početnih eksperimenata s vinogradarstvom i podrumarenjem, broj ljudi koji se u tom kraju prihvaćaju uzgoja vinove loze i proizvodnje vina raste. U prilog im govore i trendovi koji se događaju u svijetu vinogradarstva pa tako svjetske tvrtke koje se bave investiranjem u vino i uzgoj vinove loze sve više ulažu u vinograde na višim nadmorskim visinama na kojima vinograda nikada nije bilo. Torres u Španjolskoj zbog klimatskih promjena vinograde izmješta na više nadmorske visine od 600 m/nv  na više. Vinova loza se uzgaja sve više na geografskim širinama i dužinama gdje vinogradi nikada nisu bili dio tradicije (Skandinavija, Engleska, Belgija, Kanada, Ognjena zemlja, Bolivija).

Prostor Duvanjskog polja je povijesno na vjetrometini osvajača, ugnjetača, turbulentnih migracijskih  promjena, progona, bježanja i asimilacija -  tijekom stoljeća, više puta pražnjen i nanovo naseljavan – često iz vjerskih razloga ali i onih „trbuhom za kruhom“. Sredinom 15. i 17. stoljeća ( u dva navrata) katolici u potpunosti nestaju iz Duvanjskog kraja (polja). U 20. stoljeću u nekoliko navrata bilježimo velika iseljavanja, 1945. nakon 2. sv rata, zatim 70 - tih godina zbog ekonomske i političke migracije u zapadnu Europu (prije svega Njemačku), te iseljavanja od raspada Jugoslavije i stvaranja BiH kao samostalne države.

Prostor je snažnih kontrasta i burnih mijena. Kao da se surova povijest ovih prostora dodatno reflektira na atmosferu i surovu dramaturgiju atmosferalija, nestabilnosti vremena i temperaturne i atmosferske ekstreme.

Klima nekada s puno više surovih i oštrih ekstrema (zima – ljeto) s obilnim snjegovima i ljetnim zaparama, danas ipak uslijed klimatskih promjena s manjim amplitudama, ali u kraćim vremenskim intervalima tako da se u jednom danu može dogoditi više atmosferskih fenomena od magle i niskih oblaka, mraza, kiše i sunca. Noći su hladne, dnevna insolacija snažna – godišnje i do 2200 sati.

Duvanjsko polje je središnji dio Dinarida. Dno polja je na 859 m/nv. Završava masivom Tušnica s vrhom Vitrenikom (1697 m/nv). Legenda kaže da je Tušnica  od imena Tuge jedne od sestara iz legende o petorici braće i dvije sestre koje su vodili Hrvate u seobama sa sjevera k jugu.

KONCEPT  - KNEBU / K NEBU / K'NEBU

/ leksički sva tri oblika imaju temelja u nekom od koncepata, izvorno lokalnom – natpisi na stećcima; usmena predaja i narodne pjesme; pozitivna kolkvijalna/

Vino s nadmorskih visina

Vina s nadmorskih visina sve su izraženiji trend u svijetu vinogradarstva i podrumarenja.

Na većim nadmorskim visinama produžen je tijek vegetacije, povećava se prirodna razina kiselosti grožđa i intenzitet okusa. Ubrzani proces fotosinteze kratke i hladne noći čini lozu otpornijom na bolesti, trsovi i grožđe su zdraviji i nisu potrebna agresivna tretiranja.

„Vina s visina“ većinom nose oznaku nadmorske visine na kojoj se nalazi vinograd

jer time jasno potrošaču – kušaću daju na znanje da će vino imati istančan okus, pojačane arome i eleganciju bez potrebe za visokim alkoholima.

Poseban utjecaj na vinograde u Duvanjskom poju imaju planinski masivi koji se nalaze u okruženju. Vinogradi se protežu na nadmorskoj visini od 896 – 926 m/nv.

Nadmorska visina je ključna diferencijacijska točka u vinskom svijetu u kontekstu označavanja proizvoda.

Visine simboliziraju, predstavljaju put prema gore, naviše, upinjući se od temelja ovdje iz dna duše kamene škrape Duvanjskog polja prema gore i još više u plavetnilo iznad oblaka.

Drama i nebo

Dramatična je povijest ovih prostora, dramatični su pejsaži isprepleteni stjenovitim i većim dijelom godine snježnim vrhovima koji se uzdižu poput krune koja uokviruje visoravan prožetu škrapama, uzvisinama i dolinama, jamama, špiljama, livadama, humcima, japagama, krškim tvorevinama, stijenjem i izdancima.

Dramatični meteorološki ekstremi i obrati u kratkom vremenskom intervalu oslobađaju u ovom prostoru  neslućenu energiju koja pršti nabojem i u kojoj sve što uspije niknuti ili roditi zna da će imati dramatičan životni tijek i ciklus i da je predodređeno za borbu s podnebljem, prirodom i čovjekom i u više navrata umirati i ponovno se rađati u eksploziji akumulirane energije koju stvaraju priroda, vrijeme i prostor.

I to što nikne ili se rodi dramatično od prirode stremi k nebu na simboličan način bilo ono u povijesti kod ljudi kraljevstvo nebesko, sunce kod flore i faune ili bespuće svemira izdignuto iznad svega kao simbol slobode, savršenstva, spokoja. Kao  put opstanka koji postaje put uspjeha, stremljenje visokim ciljevima i istovremenog odnosa poštovanja prema prirodnome i vrhunaravnome -  poštovanju svemira i božanskog.

Nebo stoji ponad vrtloga, košmara, rađanja i umiranja kao čist, beskrajan, plavetni prostor mira i smiraja na koji drama koja se odvija dole nema utjecaja.

Horizont gdje se ocrtava granica zemlje Duvanjskog polja i neba u daljini jesu vrhovi masiva koji poput ruku opet pruženih k nebu stoje katkad bijeli pod snijegom, katkad suri (sivo bijeli) stjenoviti, ogoljeli i okopnjeli.

To stremljenje ka gore, k nebu, upiranje i uzdizanje prostora, rast loze i ostale flore i simbolično sazrijevanje čovjeka koji prostor oplemenjuje danas ne šteteći mu već koristeći svu tu dramu za stvaranje novih vrijednosti – jest put k savršenstvu kojeg simbolizira nebo.

Prostor i intervencija u prostoru

Vinogradi se prostiru na nv 896 – 926.  U koti 926 m/nv je prostor u kojem će biti izgrađena vinarija. Koncept arhitektonskog rješenja vinarije je simbolično „komad ploče izdignute iz padine“ – pozicioniran na vrhu vinograda, s terasom čiji  se horizonti oslikavaju i perspektive gledaju k vrhovima okolnih planina. „Ploča“ je doslovno komad odignutog pašnjaka koji će zadržati hortikulturni format njegovanog travnjaka. I to odignuće simbolizira stremljenje prema naprijed, prema gore prema uspjehu i prema spokoju – simbolizira rast u skladu s prirodom i poštovanjem njezinih turbulentnih pravila i dramaturgije.

Čovjek koji dolazi prema vinogradu i vinariji osjeća strahopoštovanje od pustopoljina i krških uzurpacija tla, čudnovatog nereda kojeg je priroda izbrazdala utjecajem kroz povijest i k nebu izdignutih vrhova planina s bijelim šlajerima. I onda je odjednom tu taj ljudskim trudom, rukom, ljudskom kreativnošću i pažnjom prema prirodi,  uređeni park loze koji se blago uspinje i na čijem je vrhu kao ukopan u blagi obronak „osmjeh“ otkriljenog pašnjaka – po čijem pokrovu vjerojatno noću love orlovi štekavci i šeću lisice i srne.

Cijelo vrijeme na putu prema gore, prema vrhu vinograda sve bliže k nebu, a gore pogled prema vrhovima koji upiru još više simbolizira čovjekovu težnju prema savršenstvu, spokoju, miru, uživanju u plodovima truda i uspjeha. Poput vrata kroz koja se ulazi u prostor u kojem se nalaze skrivene stepenice za dalje – k nebu.

Odnos prema prirodi – organsko i ekološki

Većina vina koja dolaze iz vinograda s većih nadmorskih visina imaju komparativnu prednost da zbog specifičnih utjecaja atmosferalija imaju zdraviju lozu i manje ili uopće potrebe za tretiranjima, što znači potencijal za razvoj organski uzgojenog, ekološki zdravog grožđa i samim time ekološki certificiranog vina.

To je temelj za proizvodnju čistog, organskog vina !

·      Sve što niče i izbije iz zemlje raste prema nebu / loza

·      Dio pašnjaka je odignut poput poklopca kutije prema nebu / vinarija

·      Snježni i stjenoviti planinski vrhunci poput ruku pruženih k nebu, kruna ili obod amfiteatra

·      Težnja k stvarnom ili simboličnom svršenstvu – unutarnjem balansu i uspjehu jest težnja prema gore, na više uvijek prema gore – prema nebu kao što je i cesta, put kojim se krećemo uspinjući se vinogradom prema vinariji

Enciklopedijski, „nebo je svemirski prostor gledan sa zemlje“.

Danju je osvjetljeno u atmosferi raspršenom sunčevom svjetlošću što mu daje plavu boju koja tvori pojam „nebeskog plavetnila“. Mijene svjetlosti na nebu su u sumrak i u zoru. Noću se na njemu ako je vedro ocrtavaju zvijezde, mjesec, planeti, kometi, meteori, međuzvjezdane izmaglice, zodijačka svjetlost, galaktike…..

Simbolika i tumačenje neba se proteže od prostornog do duhovnog, očituje se u beskraju koji je uobličen u božanskoj moći ili očitovanju svetosti.

U povijesnim prikazima nebo je svod, kupola, krov, visoke planine (kao u antici Olimp i Atlant), šator s oslikanim zvijezdama na svodu, ogrtač svega…..

Ono je prikazivano u mjedi i u kamenu do kasnog srednjeg vijeka. Nebo u povijesnoj predaji i prikazima ima vrata, okna, tajne prolaze, prepreke, brane, stepeništa koja u njega vode. U Babilonu vjerovalo se u postojanje devet neba, Dante u duhu neoplatonizma govori o sedam nebesa, Kinezi vide ploču. Nebo i zemlja ispod njega predstavljaju simbol ukupnosti.

Nebo je istovremeno neutralno, sjedište vrhunaravnog bez obzira na religiju, ali prostor  i pojam čistoće i plutajućeg mira – prirodnog beskraja svemira za one kojima „nije dato“ a tu su s nama i dijele s nama prostor i vrijeme.

Nebo je čuvar moralnih i prirodnih zakona – istoznačnica „božje volje“, simbol posebnog duhovnog stanja, transcedencije u kojoj su mir i čistoća – jedinstvo.

Simbol duha, neba, savršenosti, vječnosti je krug koji nema niti početka niti kraja.

„Nebo je uzvišeni svijet koji nadkriljuje sve….“

„Nebo“ je kao svevremenski i multikonceptualni simbol snažniji od bilo kojeg lokalno utemeljenog leksičkog, etimološkog, morfološkog, toponimskog, geomorfološkog i sl. izraza ili legende. Riječi prostora su pune dijakritičkih znakova (Č;Š:Ć;Ž..), djeluju grubo, jezično nespretno, počesto lokalne iskrivljenice turcizama ili gemanizama.